|
| |
Zlatni rat
Pješčana plaža u Bolu, Zlatni rat, jedinstvena je po svojem obliku. Pod
utjecajem vjetra plaža mijenja svoj oblik.
Vidova Gora
Najviši vrh jadranskog arhipelaga (780 m). Planinarski uspon od Gospe Karmelske
u Bolu traje dva sata, ali mnogi preferiraju prilaz cestom (18 km): Supetar –
Nerežišća – Knežeravan (s pastirskim stanovima od kojih se posebno preporuča
posjetiti one u Gažulu) – Vidova Gora, jer omogućuje potpuni profil kroz sve
varijetete bračkog krša s endemskim šumama crnog bora. Gora je dobila ime po
ruševinama kapelice sv. Vida, stotinjak metara od vrha, čiji titular upućuje na
prastari hrvatski kult slavenskog boga Svetovida.
Panorama s Vidove gore nešto je što se ne propušta prilikom posjete otoku Braču.
U dubini se vidi zlatni prst Velog rata, niska bračkih uvala, a preko puta
sjeverna strana otoka Hvara, poluotok Pelješac, Korčula, Vis i Biševo, sve do
Jabuke, a za osobito vedrih dana može se nazrijeti i Monte Gargano na Apeninskom
poluotoku.
Pustinja Blaca
Pustinja Blaca,
nekada slavna glagoljaška pustinja, a kasnije i zvjezdarnica, nalazi se na
istočnom obronku doline na južnoj strani otoka Brača, između Bola i Milne.
Komotan pristup moguć je širokim putem iz Blatačke uvale ili pješačkom stazom iz
unutrašnjosti otoka, preko Nerežišća, lokve Žurmo (sljeme starokršćanskog
sarkofaga kao pojilo konja i mazgi) i Dragovode (s kućama nekadašnjih bračkih
pastira, podignutim kraj izvora žive vode). U špilji zvanoj Ljubitovica na
strmoj prodolini na južnoj strani otoka godine 1551. dvojica popova glagoljaša
iz Poljica našli su stan koji se ubrzo razvio u pustinjački samostan. Od 11.000
knjiga u samostanskoj knjižnici značajan dio je iz vremena prije 1800., a arhiv
pokazuje da su se generacijama pedantno bilježili svi gospodarski i svakodnevni
poljodjelski poslovi, počeci cvjetanja bilja, rasta i branja plodova na
blatačkim poljima, i općeniti klimatski ritmovi. Blaca su sačuvala svoj
inventar, danas izložen u muzejskoj postavi. Posebno je vrijedna astronomska
ostavština zadnjeg blacačkog pustinjaka don Nike Miličevića mlađeg.
Škrip
Škrip je
nastarije naselje na otoku Braču. Pod naseljem (ime prema lat. scrupus =
oštro golemo kamenje), nalaze se glasoviti kamenolomi Plate, Stražišće i Rasohe,
u kojima se pod zaštitom Herakla i pod vojnim nadzorom brao kamen za Salonu,
Dioklecijanovu palaču, terme u panonskom Sirmijumu. Uz njih su djelovale
kasnoantičke klesarske radionice koje su odašiljale karakteristične sarkofage do
Ravenne i Akvileje. Iz škripskih kamenoloma brao se i crni mramor s
inkrustacijama morskih školjaka od kojega se klesao crkveni namještaj većine
ranokršćanskih bazilika u Dalmaciji. Blokovi i isklesani objekti spuštali su se
rampom do luke u Splitskoj, gdje se u moru još vide monumentalni obradeni kameni
blokovi koji su pali prilikom ukrcaja na galije.
Uokolo
slikovitog sklopa kaštela Radojkovića u kojemu je Zavičajni muzej otoka Brača
(sjajna arheološka zbirka i izložba bračkog gospodarskog alata), dobro su se
očuvale ‘megalitske’ zidine koje su opasivale ilirsko naselje (prostor od oko
0,8 ha). Nalaz mikenske keramike upućuje na doba moguće grčke kolonizacije, a
brojne crkve i bazilike čine Škrip jedinstvenim mjestom koje nam daje jedinstven
uvid u sva povijesna razdoblja i tisućljetni kontinuitet života na otoku Braču.
|
